недеља, 7. фебруар 2016.

Samopouzdanje

Ćao svima i evo ga tu je novi post.
Danas želim da malo pričam o samopuzdanju.
Mi čitavog života učimo da vjerujemo u sebe.Od najranijeg djetinjstva,kada krenemo u skolu,vrtić pa sve do određenog perioda našeg života..Ali ipak najveći problemi se dešavaju tokom puberteta.To je taj period kada hormoni divljaju i više ni mi sami ne znamo šta se dešava sa nama.
Sad što se tiče tog samopouzdanja u pubertetu tu postoji stvarno dosta stvari.Postoje oni ljudi sa previše samopouzdanja,koji misle da su najljepši,najbolji i sve naj naaj,Mislim ono trebaš ti voljeti sebe al brate daj imaj neke granice.Te ljude sa previše samopouzdanja veoma često smatraju umišljenim što i u većini slučajeva jesu.Ono kad odu nekome u lice kažu "Ej ružan si" i onda nisu ništa loše uradili već imaju samopouzdanja i samo su iskreni.Pa daj molim te...Nemojte biti takvi.
Onda sa druge strane postoje oni ljudi sa manje samopouzdanja.Neki su takvi od malih nogu,jednostavno su šutljivi i povučeni,a nekima se desilo nešto loše nakon čega su se jednostavno povukli u sebe.
Prvo da vam kažem lepota je u oku posmatrača.Ne možete vi svima biti najljepši i najbolji i ne trebate biti svima najbolji.Uvijek će tu biti zlih ljudi koji će samo gledati da nekome nanesu zlo.Nemojte imati komplekse zbog svog fizickog izgleda.Evo sada vi nosite naočare i protezu i sebe smatrate štreberom,dok neki kupuju naočare bez dioptrije i stavljaju protezu bez potrebe zato što je to cool i slatko.Eto ja sam u šestom i sedmom osnovne nosila protezu i prvi dan kada sam došla u školu meni je toliko bilo neprijatno da vam ne mogu opisati.Komunicirala sam pokretima glave riječ nisam progovorila.A sledeće sedmice jedna djevojka stavi protezu bez potrebe,sa plavim gumicama i ne skida osmijeh sa lica samo da ju pokaže.Znači zapamtite vaš fizički izgled nema nema veze sa tim kakva ste vi osoba.Ako neko nosi protezu i naočare ne znači da je štreber,ako se neko oblači u crno ne znači da je emo.
Sada mali savjet kako da vratite vaše samopouzdanje.Nemojte se upoređivati sa drugima.Ja sam uvijek težila ka tome da budem najbolja.I onda jednom otišla sam na takmičenje i zacrtala sam sebi da ću biti prva,ali bila sam šesta.Mene je to toliko slomilo znači ja više nisam imala samopouzdanja svima sam pustila da me zezaju smatrala  sam se najslabijom osobom na svijetu.Vidite zbog kakve sam sitnice ja izgubila samopouzdanje.Nikada nisam otišla na takmičenje,a da ništa nisam osvojila i to je za meni bio toliki udarac.Tada sam bila peti ili šesti razred.Onda je došlo sledeće takmičenje na koje ja nisam htjela da idem.Onda mi je moj trener rekao daj budalo sad ćeš ti zbog jedne izgubljene medalje odustati od svega.I moji drugovi su mi isto govorili hajde moraš ići i na kraju sam otišla na takmičenje.Toliko sam se bojala da sam čak razmišljala i da prestanem trenirati.Bila sam sigurna da ću biti zadnja i da će svi biti bolji od mene.Onda sam došla na red i sva sam se sledila ali sam shvatila da moram preći preko toga.Osvojila sam prvo mjesto i bila sam toliko ponosna na sebe.Od tada se nikad nije desilo da ne vjerujem u sebe.
Eto vidite zbog kakve sitnice možete izgubiti samopouzdanje i kako ga lako možete vratiti.
Pa to bi bilo to za ovaj post.Ako želite da pišem na neku posebnu temu kažite mi to u komentarima.I da kako vam se sviđa novi izgled bloga?

Voli vas vaša
Anonimna Djevojka

недеља, 31. јануар 2016.

Lažni Prijatelji

Pozdrav dragi moji i tu je novi post.
Prvo želim da vam se izvinim zato što ne pišem redovno,ali eto ja sam jednostavno takva osoba da ne mogu samo sjeti i napisati post ako nemam inspiracije za to.
Pa evo današnja tema su nam lažni prijatelji.
Vjerujem da je svako od nas u životu imao bar nekoliko lažnih prijatelja.Svi smo mi imali tu jednu osobu sa kojom smo bili super a onda od jednom samo ne pričamo.Odmah da vam kazem sve što odlazi od vas šutnite da ode još dalje.Ja sam imala nekoliko lažnih prijatelja i ja ću vam ispričati svoje iskustvo.
Imala sam jednu "drugaricu" koju sam poznavala od prvog osnvne.Ona je uvijek bila ta koja se isticala a ja sam bila u njenoj sjeni.Uvijek su nju svi voljeli i sa njom se družili,a ja sam bila samo njen potrčko.Neki mi čak nisu znali ni ime.Za njih sam ja uvijek bila njena drugarica.
To se promijenilo kada smo krenuli u šesti razred.Došli smo kod nastavnika i ona se toliko ufurala da je to bilo strašno.Svi momci su letjeli za njom a mene je skroz počela zapostavljati.Družila se sa popularnim curama,a mene je zvala samo kada joj je nešto trebalo.Kada sam se ja počela družiti sa curama iz drugog odjeljenja bilo joj je toliko krivo i rekla mi je ako se nastavim družiti sa njima da na nju zaboravim.To je bila kap koja je prelila čašu i ja sam se toliko naljutila i sve joj rekla u lice.Naravno ona je odmah digla nos i govorila kako ce mi zagorčati život,oduzeti sve prijatelje ovo ono...
Sledeći dan nije htjela da sjedi sa mnom u školi.Sjela je sa curom koju je prezirala iz dna duše.Onda su se njih dvije udružile i postale najbolje drugarice.Ona je odbacila mene a ta cura svoju najbolju drugaricu.Zatim smo nas dvije sjele zajedno jer smo i jedna i druga bile odbačene od strana svojih "najboljih drugarica" I ona je takođe išla sa mnom od prvog razreda ali nikad ono nismo bile nešto super jer se ona uvijek družila sa tom svojom BFF a ja sa svojom.I ona je takođe tu bila samo potrčko dok je ova druga bila miljenica.Shvatila sam koliko toga imam zajedničkog sa njom i postale smo najbolje drugarice.
Eh onda u sedmom-osmom razredu,nisam ni ja baš sigurna kad ove dvije su se posvađale.Moja stara BFF je ostala odbačena jer je ona druga našla novu BFF.I onda se moja stara BFF samo utrpala u naše društvo.Nikako nismo mogle da je se riješimo.Ali hajde okej čak sam i ja pomislila da se promijenila.Nismo bile BFF ali smo se družile.Nas tri smo se povjeravale jedna drugoj i govorile sve tajne.Stvarno sam počela vjerovati da se ona promijenila do jednog dana.Moja najbolja drugarica me je hitno pozvala da se nađemo.Rekla mi je kako je moja stara BFF pričala sa njom sve najgore o meni i tražila da mene odbace i one budu najbolje drugarice.Meni je tada bilo svega dosta i zvala sam nju da dođe.Rekla sam joj puno punoo stvari,a i ona meni.Rekla je kako joj nikad nisam bila najbolja drugarica,kako me je uvijek iskorištavala i samo htjela da mi ukrade sve prijatelje.Čitav razred je za to saznao i svi su stali na moju stranu,a njoj je strašno bilo krivo i prebacila se u drugo odjeljenje.
Nakon što se sve to završilo stara BFF moje BFF je ostala odbačena od strane svojih drugarica i počela da nam se trpa u društvo,ali mi to nismo dopustile.Njih dvije su skroz propale i sva su im prijateljstva postala prolazna dok smo ja i moja najbolja drugarica jos uvijek najbolje i poslije 5 godina.
Ono što želim da vam kažem je da se ljudi mjenjaju.Ako ste sa nekim bili najbolji prijatelj u vrtiću to ne znači da morate biti cijeli život.Naravno ne kažem da to nije moguće.Ljudi tek kasnije pokažu svoje lice i tek onda shvatite ko vam je prijatelj.Ako imate ovakvu prijateljicu kao što sam ja imala odmah je šutnite.Po čemu je ona možda bolja od vas?Po ničemu.To vam nisu prijatelji.I ovi što su super dobri sa svima i što svaki mjesec mjenjaju društvo za njih imam samo jedno da vam kažem.Bježite od njih što dalje.Pravog prijatelja je veoma teško naći,ali nije nemoguće.Nadam se da vi imate prave prijatelje,a i ako nemate naćićete ga sigurno.Samo treba strpljena i pravi prijatelj će doći sam.Eto ja sam se sa svojom počela družiti tek u 6 razredu.
Pa to bi bilo to za ovaj post ako želite da pišem o nekoj temi slobodno mi napišite u komentaru.

Voli vas vaša
Anonimna Djevojka

петак, 22. јануар 2016.

Prijateljstva na daljinu

Pozdrav dragi moji.I napokon tu je novi post.
Pa za danas imam možda malo neobičnu temu.Pa riječ je o prijatljstvu na daljinu.Prvo sam htjela da pišem o vezama na daljinu,ali ne bih mogla mnogo toga da napišem pošto nikad nisam imala iskustva u tome,ali zato u prijateljstvima na daljinu imam baš mnogo iskustva.
Imam veoma puno prijatelja koji žive daleko od mene.Neke od njih sam upoznala putujući po raznim festivalima i takmicenjima,neke tako što imaju rodbinu blizu mene pa dolaze na raspustima,a one koje najviše volim upoznala sam na moru.Sa puno njih sam u kontaktu i cujemo se skoro svaki dan.
Eh sad postavlja se pitanje kako upoznati nove prijatelje?
Znate ono kada odete na more,preko puta vas stanuje porodica koja ima ćerku vaših godina,a vi se i ne pozdravite kad se vidite na ulazu.Tako je i meni bilo prije par godina.Onda sam jedne godine otisla na more i zacrtala sebi da ću naći prijatelje i da će to biti ljeto za pamćenje.Međutim kad sam stigla tamo opet se vratila moja sramežljivost.
Ekipa su bili sin i ćerka od ljudi kod kojih smo stanovali,5 cura i 2 momka koji tu dolaze već godinama i 3 momka koji žive odmah pored.Oni se svi druže godinama,znaju se od malena i meni je bilo glupo da im se trpam u društvo.Onda su me samo onako odjednom pozvali da izađem sa njima i tako smo se sprijateljili.
Često se desi da se ta prijateljstva prekinu,da se nikad više ne vidite ili ne čujete ali bar bude lijepo dok traje.
Pa poenta ovoga posta je da želim reći svima vama koji se plašite upoznati nove ljude,nemojte se plašiti.Nemojte se plašiti prići nekome neće vas ujesti sigurno.Jeste da ima stvarno nekulturnih ljudi ali nisu svi takvi.Iskreno ja bi radije rekla neku tajnu osobi iz drugog grada koju sam tek upoznala neg nekome koga veoma dugo poznajem.
Pa to bi bilo to ako imate nekih želja o čemu da pišem slobodno mi predlažite u komentare.
Voli vas vaša
Anonimna Djevojka

петак, 8. јануар 2016.

New Year - New You

Pozdrav dragi moji!
Prvo želim svima da vam se zahvalim na podršci i divnim rijecima.Stvarno ste me inspirisali i sada imam još veću želju za pisanjem bloga.Hvala vam puno.
Pa s obzirom da smo tek na početku godine i novo poglavlje u našem životu tek počinje imamo dosta mjesta za promjene.
Kada sam sabrala utiske od prošle godine shvatila sam da to baš i nije bila najbolja godina u mom životu.Mnogo "prijatelja" me je napustilo,popustila sam u školi i izgubila sam neke meni veoma važne ljude.Naravno bilo je tu i onih lijepih  trenutaka ali veliki dio godine sam bila depresivna i nisam imala želju da izađem iz sobe.Ove godine će se to promijeniti,to sam obećala sebi.
Ah te promjene mogu biti dobre,ali veoma često mogu biti i loše.Za ove loše pravi primjer su neke poznate ličnosti.Kada su počele svoje karijere bile su slatke djevojčice koje je obožavao čitav svijet a u šta su se danas pretvorile...A one dobre,pa za njih trenutno ne mogu naći baš pravi primjer ali to vam je ono kada odlučite da više nećete grickati nokte.Nije drastična promjena ali treba vam mnogo truda da ju ostavarite,a kada uspijete bićete veoma srećni jer ste postigli svoj cilj.
Ja sam se u svom životu odlučila za mnogo promjena i želim ih sa vama podijeliti.
Prva je da neću tako lako vjerovati ljudima.Prošle godine sam napravila veliku grešku što se toga tiče.Povjeravala sam se ljudima koji su me prezirali i samo su čekali da od mene pokupe korisne informacije za tračeve.Znate ono povjerite se jednoj osobi a sutra to znaju čitav grad,okolna naselja,čitava škola i ptice koje se motaju po školskom dvorištu.I ovo je takođe jedan razlog zašto sam otvorila blog.Kada mi bude teško povjeriću se vama.♥
Tražiću sreću u malim stvarima.Prošle godine sam u svemu što se desi tražila negativnu stranu i zato nikada nisam bila zadovoljna.Ove godine ću sreću tražiti u malim stvarima,u najmanjim sitnicama koje me usrećuju.
Neću biti depresivna.Prošla godina mi je protekla veoma depresivno.Čim bi se nešto loše desilo odmah bi se zatvorila u sobu,zavukla pod jorgan i slušala depresivne pjesme.Htjela sam ostatak svog života da provedem u krevetu i to sve zbog ljudi kojima nije stalo do mene.Ove godine im neću dozvolite da me tako lako slome.
Neću drugima pokazivati svoja osjećanja.Na meni se baš vidi kada nisam raspoložena.Sva sam neka nikakva što bi se reklo.Progovorim samo dvije-tri riječi reda radi,sva sam namrgođena i mrzim svako živo biće koje mi se nađe na putu.Ove godine ću uvijek biti nasmijana,bar u javnosti.
Pa to bi bilo to što se tiče ovog posta.A vi?Hoćete li se mi mijenjati ove godine?Odgovore mi pišite u komentaru i da ako imate želju da pišem na neku posebnu temu i to mi napišite u komentarima.

Voli vas vaša
Anonimna Djevojka

среда, 6. јануар 2016.

Upoznavanje sa Anonimnom Djevojkom

Zdravo svima dobrodošli na moj blog.
Prvo želim da vam kažem o čemu će ovaj blog biti i ko sam zapravo ja.
Pa za vas sam Anonimna Djevojka.Neću vam reći svoje ime,zapravo ništa o sebi bar za sada.Vjerovatno ću vam kroz postove govoriti nešto o sebi ali moje ime će ostati anonimno.
Eh sada zašto sam otvorila blog?
Inspiraciju sam dobila čitajući knjugu Zoe Sugg "Onlajn Djevojka"
Mnogo mi se svidjelo kako Peni vodi svoj blog i kakvu posebnu vezu ima sa svojim čitaocima.
Ja sam uvijek voljela da pišem i uvijek bi mi bilo lakše kada svoja osjećanja napišem na papiru,na lap-topu ili bilo gdje.Vremenom sam shvatila da nemam pravih prijatelja,da su me svi bar jednom veoma razočarali i da više nemam povjerenja u njih.Zato sam otvorila blog da bi se mogla povjeriti vama.
Ovo nece biti modni blog ili nešto slično tome.Ovdje nećete naći DIY postove ili kako da se našminkate za žurku.
Zapravo ovo će biti neka vrsta mog dnevnika.Pisaću vam o svojim osjećanjima ili nekim događajima koji su mi promijenili pogled na svijet.Oni koji su pročitali Onlajn Djevojku shvatiće na šta mislim.
Kada napišem post vi u komentarima možete da mi date neke savjete ili pišete ako se vama nešto slično dogodilo.
Takođe vi se možete povjeriti meni isto kao što ću se ja povjeriti vama.Možete mi pisati o svojim problemima u komentarima ili na moj e-mail.
Pa to bi bilo to za ovo upoznavanje i da nemojte mi zamjeriti na izgledu bloga ni meni se ne sviđa ali nova sam ovdje i još nisam provalila sve cake što se tiče izgleda bloga ali obećavam poradiću na tome.

Anonimna Djevojka